Egipat.............

Sve o Egiptu!!!

Nun

Nun (ili Nu) predstavlja haos ili praiskonsko vodenao prostranstvo u kome je bio sav svet,a cuvale su ga cetiri dvopolne zabe i sedam zmijoglavih bozanstava. Atum se rodio iz Nuna, kojeg su jos zvali i ocem bogova, iako je njegov sin bio veci od njega. U Hermopolisu su Nuna zvali “beskrajnost, nistavilo, nista i mrak”. Prikazivali su ga kao bradatog muskarca, ponekad sa zabljom glavom, ili kao zmiju koja do pasa ustaje iz vode i dize ruke da bi pridrzala suncev camac.
Prema prvobitnim mitovima, Nun nema povrsine, i ispunjavao je celi kosmos, sve dok se nebo nije odvojilo od zemlje podsredovanjem Shua, zraka.
Smatralo se, kasnije, da Nun jos uvek postoji, jer je on voda koja se nadje kada se kopa duboko, na primer za bunar,a takodje je predstavljao i burne,nabujale vode reke Nila. Takodje se verovalo da vode Nuna okruzuju svet koji pluta po njemu i da ce ga on jednog dana ponovo obaviti i sve ce se vratiti u prvobitno stanje.
Nunet kasnije je postala zena Nunova, i predstavlja je gore i planine na bodu zemlje koje pridrzavaju nebeski svod.

Atum

Atum (ili Tem ili Tum) bio je drevni bog Heliopolisa, i preddinasticko bozanstvo Sunca (kasnije poistoveceno sa Ra). Bio je sin Nuna, a njegovo ime znaci “dovrseni” sto upucuje da je on samog sebe stvorio iz voda Nuna naporom sopstvene volje ili snagom izgovorene reci - izgovarajuci sopstveno ime. Jos su ga zvali i Neb-er-djer - Gospodar granica, Sveopsti bog i Bog On-Ona sto upucuje da je bio dvopolan bog. Najcesce su ga prikazivali kao bradatog coveka, starijeg, koji se tetura ka zapadnom obzorju kao sunce koje zalazi. Kao tvorca bogova i ljudi, i kao tvorca bozanskog poretka na nebu i zemlji zvali su ga gospodar dve zemalje i prikazivali ga kako nosi pshent dvostruku krunu Gornjeg i Donjeg Egipta.
Atum je rodio (sam) dvoje dece sina Shua (tako sto ga je izpljuvao) i kcerku Tefnut (tako sto ju je izbljuvao).
Postoji interesantna legenda koja se tice nastanka ljudi. Dok su bili deca, Shu i Tefnut su se jedared izgubili. Atum je poslao svoje oko (imao je jedno oko koje je vodilo nezavisan zivot od njega) da ih trazi. Naravno oko ih je naslo, i kada se Atun ponovo sreo sa svojom decom, plakao je od srece. Od njegovih suza nastali su ljudi.

Shu

Shu i njegova sestra bliznakinja Tefnut cinilu su prvi bozanski par heliopoliske eneade, a stvorio ih je Atum (kasnije Ra). Shu je bio olicenje zraka, a njegovo ime “dizati” zapravo predstavlja i njegovo ulogu u stvaranju sveta jer je on postavivsi se izmedju svoje dece Geba (zemlja) i Nut (neba) omogucio stvaranje sveta kakvim ga ljudi znaju.
Obicno su ga prikazivali kao bradatog coveka koji stoji ili kleci na Gebu, uzdignutih ruku da bi podupro Nut. Na glavi je imao nojevo pero (hijeroglif svog imena) ili cetiri velika pticija pera koja su simbolizovala cetiri stuba neba koja su podupirala Nut.
Njegovo ime takodje znaci i “biti prazan”, a kasniji mitovi su mu dodelili znacajniju ulogu, proglasivsi ga olicenjem bozanskog uma, tako da je on postao time neposredni izvrsitelj Atumovog stvaranja sveta i otelotvorenje Atumove najvece moci.
Shu je takodje bio naslednik svog oca na zemlji, sagradio je mnogo hramova, od kojih je svaki bio okrenut prema cetiri nebeska stuba, njegovj plati na istoku. Ta palata je nosila ime Het Nebes, bila je mocno i nedostupno svetiliste, koje Apepini sinovi (Apep je zmija iz mita o Ra, koja zeli da proguta suncev camac dok plovi podzemnim svetom), kada su napali Egipat, nisu mogli osvojiti,te su ih bogovi brzo i lako pobedili i prognali u pustinju.
Nakon toga Shu je oboleo i izgubio vid. U njegovoj palati je buknuo razdor,a na njegovo kraljevstvo se obrusile mnoge nesrece. U isto vreme, njegov sin Geb se zaljubio u svoju majku,Tefnut, silovao je, i prigrabio ocev presto.

Tefnut

Tefnut, Shuova sestra i zena, bila je olicenje zivotvorne rose i vlage. Njene suze, koje su na zemlju padale, dok je svom suprugu pomagala da podigne nebo od zemlje, pretvorile su se u mirisne biljke koje daju tamjan. Ponekad su je poistovecivali sa Majet, olicenjem svetskog poretka i bozanske pravde.
Smatralo se daje pre svoje udaje za Shua, Tefnut pobegla u pustinju u obliku lavice, te je Ra (tj. Atum) morao poslati Shua u obliku lava da je dovede natrag. Zato su je najcesce slikali kao lavicu ili sa lavljim telom, koja nosi suncani kolut i ureus. Bila je zastitnica Ozirisa.

Geb

Geb (ili Keb), zemlja, bio je po sveopstem misljenju sin Shua i Tefnut, i sa svojom sestrom Nut je predstavljao drugi bozanski par. Smatrali su ga ocem Ra(mada o rodjenju Ra postoje i druga misljenja) koji predstavlja sunce i Tota-meseca, takodje su ga zvali ocem bogova.
Pre stvaranja sveta, bio je u cvrstom zagrljaju sa Nut, ali se to Ra nije nimalo svidjalo, pa je naredio Shuu da ih razdvoji (ili je to Shu uradio po sopstvrnom nahodjnju zbog rodoskrvne ljubomore, tako ceste kod Egipcana). Kada su oni odvojeni stvoreni su prostor i svetlost.
Geb je bio zemlja, i prikazivali su ga kako lezi ispod Nut, poduprt na laktove i kolena koja su na povrsini Zemlje stvarali gore i doline. Zelene mrlje sto se na papirusima vide na njegovm telu su presonifikacija biljaka – Geb je bio i bog rastinja.
Bio je treci po redu Kralj Zemlje, a sa svojom zenom Nut bio je otac Ozirisa, Seta, Izide i Neftis.
Oluje i tama koje su se spustile na zemlju posto je Geb silovao svoju majku i zbacio svog oca sa prestola su trajale devet godina, ali tada se razvedrilo i Geb je priznat za kralja. Pa, ipak, morila ga je krivica zbog nacina na koji je to postao. Tokom putovanja po zemlji, cuo je da je njegov otac ojacao i postao snazan kada je na glavu stavio ureus. Geb je odlucio da i sam na svoju glavu stavi svetu zmiju, medjutim kada je otvorio skrinju u kojoj je ureus cuvan, kobra je izdahnula smrtonosni otrov. Svi u Gebovoj pratnji su izdahnuli, a on sam se razboleo. Posto mu nijedan lek nije mogao pomoci, bogovi su ga savetovali da se obrati na Raov aart. Aart je u kamenoj skrinji stavljen na njegovu glavu, i groznica je popustila. Nekoliko godina kasnije kada su aart oprali u svetom jezeru blizu Het Nebesa, on se pretvorio u krokodila Sebeka i nestao u vodi.
Geb je 1773 godina vladao zemljom, po bozanskom poredku, kako su vladali njegov otac i deda, o onda je odlucio da se povuce u korist Seta i Horusa.

Nut

Nut, boginja neba, i najcesce su je prikazivali kao zenu vitkog tela, savijenog u luku iznad zemlje. Podupirao ju je Shuu, tako da se ona samo vrhovima prstiju oslanjala na zemlju. Iako je danju bila odvojena od Geba, nocu je silazila k njemu i tako je nastajao mrak. Ako bi danju nastala oluja, smatralo se da je Nut skliznula sa svojih cetiri potporna stuba.
Ponekad se smatralo da je ona majka sunca, ali prihvaceni mit je bio da je Ra, njen deda, naredio Shuu da su umesa u vezu izmedju nje i Geba, i zabranio joj je da se uda za njega. Kada je to ona ucinila protiv njegove volje, prorekao joj je da ne moze da rodi dete nijednog meseca. Tot se sazalio na nju, i skovavsi plan sa mesecom, dobio je od njega sedamdeset i drugi deo njegove svetlosti, sto je iznosilo pet dana umetnutih pre Nove godine u egipatskom kalendaru. Svakog od tih dana Nut je mogla roditi uzastopce svoju decu: Ozirisa, Set,Izidu, Neftis i Horusa.
Prikazivali su je kao lepu kravu koja je preuzela Ra (sunce) kada se umorio od vladanja zemljom. Njen trbuh je bio nebeska reka kojom sunce plovi preko dana, a takodje su verovali da ona radja mlado sunce svakog jutra, tako da je ona istovremeno bila i njegova majka i kcerka/unuka. Hijeroglif na njenoj glavi bila je materica ili raspuknuti vrc za vodu, i smatrali su je majkom mnogih bogova, jer je na pocetku bila boginja majka.

Set

Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kosmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada, mada je priznat i poznat širom Egipta. U tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje. No, kasnije, poklonici Horusa – Ura sebe smatraju zaslužnim za ujedinjenje Egipta, pa Set mora dobiti negativnu ulogu. Taj tijek događaja kasnije je prenesen i u mitologiju koja nesporazume i sukobe drevnih vladara (faraona) opisuje kao sukobe između bogova. Završetkom arhajskog doba i početkom starog kraljevstva jača kult Raa, a poklonici Seta potisnuti su natrag na jug, bez obzira što su odigrali značajnu ulogu tijekom stvaranja i postavljanja prvih dinastija vladara ujedinjenog Egipta. Malo po malo Horus postaje jedini simbol vladara (faraona) ujedinjenog Egipta. Upravo ovdje nastaje spor o pravo na prijestolje, ali je teško prepoznati da li se radi o Horusu – Uru ili Horusu mlađem (sinu Izidinom). Kasnije je taj drevni spor lakše raspoznati i doista se radi o sporu Horusa mlađeg i Seta. No, tijekom prve dinastije Horus – Ur i Set nazivani su nebui (što označava dva vladara, dva faraona). Tako je tijekom krunidbe faraona na mnogim zapisima (reljefima) zapisano (zabilježeno) kako dva boga (Horus – Ur i Set) polažu zajednički krunu na glavu faraona. Što jasno govori da su kao takvi prikazivani kao ujedinitelji Egipta i tim činom oni simbolično povezuju Gornji i Donji Egipat. U jednom opisu gdje je opisana borba Hurusa – Ura i Seta može se pronaći slijedeće: tijekom žestoke borbe Horus – Ur kastrirao je Seta, ali mu je Set izbio jedno oko. (Athumanunhu se sve više čini da ta kastracija Seta, zapravo simbolizira istrebljenje ili zatiranje loze faraona s juga (Gornji Egipat). Opet stariji oblici mitova u drevnoj egipatskoj mitologiji govore da je Ra jako teško odlučio između Seta i Horusa – Ura, pa Set mu je bio sin, ali i veliki ratnik koji je uspješno vodio bitke sa Ra - ovim protivnicima. Napokon, pretjerano hvalisanje i svađa sa svima koštalo je Seta mjesta u Sunčevoj barki od 'milijun godina'. Ovakav postupak Raa jasno ocrtava da u drevnom Egiptu nema nezamjenljivih, pa makar to bili i bogovi veličanstveni ratnici kao što je bio Set. Ozirijanski mitovi jasno govore da je Set ubio svog brata Ozirisa, ali teško je dokučiti zašto je to on uradio. Prema jednom zapisu Set to čini jer je Geb svu vlast predao Ozirisu, ali po drugoj to je nešto drugačije opisano. Geb je najprije Donji Egipat povjerio Ozirisu, a Gornji Egipat Setu, ali kako se Set pokazao kao loš vladar Geb mu oduzima titulu i cijeli Egipat povjerava samo Ozirisu. No, iz oba zapisa jasno je vidljivo da je Set ubojica i uzurpator, a kamo je nestala njegova hrabrost i poštenje velikog ratnika s pramca Sunčeve barke od milijun godina, Athumanunh nije mogao nigdje pronaći. Izgubivši počasno mjesto u Sunčevoj barci od milijun godina, Set gubi i status kraljevskog boga, postepeno gubi svoje uporište i u Gornjem Egiptu, pa odjednom postaje strašni i zli bog pustinje i stranaca koji iz nje dolaze. Odatle mu i onaj nezahvalan status zaštitnika divljih Hiksa, dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta. No, još jednom Set je tijekom 19. dinastije, u doba faraona Setia I. Ponovno zauzeo mjesto značajnog kraljevskog boga. Kasnije Set opet gubi status, a njegovi prikazi na reljefima prepravljeni su u boga Tota. Najveću degradaciju Set je doživio u doba 26. dinastije kada je Set personifikacija svih zala i praktički je izjednačen s Apofisom (zakleti i iskonski neprijatelj boga Ra koji ga iz zasjede vreba svakog jutra, a baš protiv Apofisa Set se borio hrabro i veličanstveno u doba kada je bio u Sunčevoj barci od milijun godina). Kasnije Set dolazi u sukob i s Horusom – p – khartom, mlađim Horusom, sinom Izidinom i nećakom svojim. U tim bitkama Set je opet snažan i hrabar ratnik, ali ratnik zla, noćni lovac koji vreba svoju sestru Izidu i zagorčava joj život nakon smrti (ubojstva) njezinog supruga boga Ozirisa. No, ni ovdje Set nema sreće, jer velika je većina bogova iz Sunčane barke od milijun godina na strani malog Horusa i samo je pitanje vremena kada će doživjeti još jedan poraz.

Nefertiti

Puno ime ove lijepe žene drevnog Egipta je Neferti – iti – nefer - neferu – Iten, što bi po drevnom egipatskom dijalektu moglo značiti (Atonova najljepša ili Lijepa je Atonova ljepota, a neki to prevode i kao Dolazi lijepa žena Atonova). Ipak, Athumanunh je više voli jednostavno zvati Nefertiti. Nefertiti je žena faraona Aknatona (Amenofis IV. Aknaton) i kraljica Egipta. Nefretiti, vjerojatno nije bila kraljevskog podrijetla, ali je imala nevjerojatnu moć kao faraonova omiljena žena. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Ova prelijepa kraljica živjela je u vrlo teškom dobu prevrata u drevnom Egiptu, gdje u to doba vlada i opća kriza. Nefertiti je povremeno vladala Egiptom. Rodila je faraonu tri kćeri i pomajka je faraona Tutankhamona. Njezino ime, zajedno s Aknatonovim, izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Athumanunhu se sve više čini da ovaj faraon lijepog lica i malo zaobljenih bokova, Semenkare, nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti. Njezina grobnica pronađena je u blizini grobnice faraona Tutankhamona koji je Egiptom vladao u 14. stoljeću pr. K. Među mnoge indicije koje ukazuju na identitet lijepe kraljice, čije je lice unakaženo udarcima u lice nakon smrti, spadaju i labuđi vrat kojim se kraljica isticala, dvije naušnice koje je nosila u svakom uhu, obrijana glava, nakit te karakteristični ukras na glavi. Nefertiti je bila jedna od dvije egipatske kraljice za koje se sa sigurnošću zna da su nosile dvije naušnice u svakom uhu.

Ptah

Ptah kojega su drevni Egipćani u zapisima ponekad opisivali kao božanskog zanatliju kojemu nije bilo premca među bogovima. Egipatska kozmogonija Men – Nefer (Memfis) u kojoj se spominje kult boga Ptaha koji je mnogo stariji od povijesnog doba i bog Ptah je bio značajan bog u gradu Men-Neferu mnogo prije nego je taj grad postao prijestolnica ujedinjenog Egipta. Ptah pripada krugu solarnih (sunčanih) božanstava i personifikacija je mladog izlazećeg Sunca, a i značenje hijeroglifa koji se nalaze u imenu njegovom o tomu jasno govore. Korijen drevne egipatske riječi koja označava boga Ptaha je p t h (biti otvoren, onaj koji započinje nešto) ili jednostavno otvarač – dakle Ptah je taj koji otvara ili započinje dan. No, Ptah nikada nije plovio Sunčevom barkom u kojoj su se nalazili Amun, Ra i Khepera. Ptah ima svoju barku u kojoj on plovi sam u nekoliko obličja. Najpoznatije obličje je obličje Ptah – Seker. Kako je Seker drevni egipatski bog tame (stanovnik tame) tako sada lako možemo prepoznati drevni naum Egipćana koji su jednostavno spojili božanskog zanatliju i božanskog stanovnika zagrobnog svijeta. Dakle imamo boga koji je zapravo božanski zanatlija i klesar svega što postoji, a u spoju sa Sekerom on oblikuje i tijela u kojima će pokojnici dosegnuti vječnost. Ponekad drevni bi Egipćani Men-Nefer nazivali i Het – Ka – Ptah (Kuća Ptahovog Ka), a veliki pogrebni kompleks nedaleko Memfisa nazvan je Saakara. Kao najvjerniji pomagač Ptaha pojavljuje se Khnum bog koji je stvorio ljude i životinje na svom grnčarskom (lončarskom) kolu. Izgled Sekerove barke ili kako su je drevni Egipćani nazivali Hennu bio je slijedeći: na pramcu se nalazila glava nekevrste gazele ili divokoze, a ponekad glava bika, ili pak samo rogovi. Na sredini barke postavljen je zatvoreni sarkofag na kojem je sokol sa zaštitnički raširenim krilima. U sarkofagu je mrtvo tijelo Sunca – Auf. Postoji još jedna veza Ptaha s još jednim drevnim božanstvom koje se naziva Tenen. Ptahova družica i pratilja je strašna božica Sekhet koja mu je rodila sina Nefertuma koji pak ima sve osobine mladog Atuma. Eto, tu se krug zatvara i drevni su kultovi opet povezani znalački onako kako su to činili samo drevni Egipćani. Kada bi trebali priječi na novi oblik božanstva, stari ne bi posve odbacili već bi ga povezali s novim i tek onda bi svećenici mogli pristupiti obnašanju svakodnevnog obreda.

Apep

Apep, zakleti neprijatelj boga Ra, imao je mnoga obličja, a samim time i mnoga imena. Evo nekih od tih imena: Tutu – dvostruki zlikovac, Hau-hra – lice okrenuto unatrag, Hemhemti – rikač, Ketu – zločinac, Amam – gutač, Saatet-ta – mračitelj Zemlje, Iubani, Hermuti, Karuememti, Unti, Hesef-hra, Sehem-hra, Hak-ab, Nai, Uai, Beteshu, Harebutu … i još mnoga, mnoga druga strašna imena kojima su drevni Egipćani nazivali nevolju, zlo, bolest, nesreću …Ovoga đavola koji se krio u gromu, oluji, kiši, magli, oblaku …i koji je podmuklo vrebao 'barku od milijun godina' odlučno bi napala i borila se s njim četiri snažna mornara iz Raove božanske posade. Na slici gledano s lijeva na desno to su: Mahaf – vješti božanski kormilar koji je znalački upravljao Raovom barkom, Sia – um (anđeo percepcije, anđeo koji opaža i shvaća), Shay – sudbina (anđeo sudbine) i najopasniji i najsnažniji među njima, Mehen - božanski ratnik i istinski branitelj (zamijenio je Seta na pramcu barke) Sunčanog broda – barke od milijun godina.Khepera – Ra – Atum

U ponekim drevnim tekstovima koje su ispisali drevni egipatski pisari spominje se paut – eneada ili zajednica od devet bogova koji su u Anuu. Athumanunh Vam je već prije objasnio da se radi o Heliopolskoj kozmogoniji, ali ponekad u nekim drevnim zapisima pojavljuje se ta zajednica bogova iz Anuua kao veliki paut od jedanaest božanstava. Ovo se vrlo lako da objasniti ako se prisjetimo da su drevni Egipćani ponekad znali proglasiti božanstvom različito obličje jednoga te istoga boga, ili pak različite faze u njegovu životu. To se upravo dogodilo kada su oni Sunce na izlasku nazvali bogom Kheperom – praiskonskim bogom koji je u sebi nosio klicu života i koji samo što nije izronio iz kaosa nepregledne vodene mase nazvane Nun, snažno i moćno Sunce u podne nazvali su oni bogom Ra – bog koji dolazi iz tako dalekog doba da mu je značenje nepoznato i na kraju Sunce na zalasku nazivali su Atum – onaj koji dovršava dan, da bi se ujutro probudio kao Ptah – onaj koji započinje dan. Dakle, ako se vratimo drevnoj priči Egipćana jasno je vidljivo da se Atum razvio iz obličja boga Khepera koji je nosio u tamnim vodama Nuna klicu života, te da je Atum stvoritelj bogova i ljudi. Na kraju kada se u 'barki od milijun godina' pojavi jedan od ovih obličja bogova nitko ne nedostaje, jer drevni su Egipćani pojavom jednog od obličja narečenih bogova smatrali da su s njim nazočna i ona druga dva obličja. Na slici Athumanunh Vam je prikazao sva tri obličja drevnog egipatskog sunčanog božanstva koje je zapravo jedan bog u tri obličja, ili u tri faze svog života.

Oziris i Anubis (Anpu)

Kad je, veličanstveni ratnik s pramca 'barke od milijun godina' zastranio i postao strašni noćni lovac, Set pronašao skriveni Ozirisov sarkofag, on ga otvori i rastrga tijelo bratovo na četrnaest dijelova koje razbaca na sve strane drevnog Egipta. Kad je Izida to saznala ona krene u potragu za razbacanim dijelovima tijela svojega muža, te ih je pronašla trinaest. Nedostajao je samo falus kojeg je Set bacio u rijeku, a tamo ga je pojela riba Abt. (Egipćani još i danas izbjegavaju jesti meso ove vrste ribe) Izda je znala magiju kojom je mogla oživjeti Ozirisa, ali to nije mogla dok njegovo tijelo nije bilo ponovno sastavljeno i na dostojan način balzamirano. Bio joj je potrebit bog Anubis, sin njezine sestre Neftide koja je cijelo vrijeme dijelila tugu i bol Izidinu. Naravno da je Anubis pristao da to učini, makar se tim postupkom svrstao na stranu skupine bogova koji su otvoreno bili protiv Seta. Kada je Anubis besprijekorno sastavio tijelo Ozirisa, a falus je nadomješten zlatnom zamjenom, Izida je mogla svoj naum provesti u djelo. Međutim, Rau se nije dopalo da Oziris bude zauvijek mrtav, pa ga on poziva k sebi. (U ovom dijelu egipatska mitologija poklapa s drevnom egipatskom Knjigom mrtvih) Koliko je Oziris bio moćan bog dokazuje i to da se on jedini od bogova susreo 'oči u oči' s moćnim Ra, a koliko je bio u tijesnom srodstvu s čovjekom dokazuje da se pred Raom pojavio u svom ljudskom obliku s bijelom krunom Egipta. Himna Ozirisu išla je nekako ovako: 'Neka ti je slava, o, Ozirise veliki bože Abidosa, kralju neprolaznosti, gospodaru vječnosti koji u postojanju svome prolaziš kroz milijune godina. Ti najstariji sin utrobe Nutine, gospodaru dične bijele krune, prinče bogova i ljudi primi hekau i bič i dostojanstvo svojih božanskih otaca. Neka ti bude zadovoljno srce koje u brdima Amenteta (Skriveni svijet kamo odlaze duše mrtvih koje čekaju da se pojavi Barka zalazećeg Sunca Ra – Amuna, pa oni koji znaju potrebite magijske riječi – hekau – i sahranjeni su uz odgovarajuće obrede, mogu se ukrcati na Amunovu barku i moći će uskrsnuti – krenuti na put preobražaja i vječnog postojanja.) boravi jer sin ti je Horus na prijestolju tvome utvrđen. Izida te u miru grli i tjera zloduhe s ušća staza tvojih. Ti lice svoje Amentetu okrećeš, a mrtvi ustaju da te vide, zrak udišu i u lice te gledaju kad sunce na obzoru svome izlazi. Srca su im mirna jer u tebe gledaju, o, ti koji si vječnost i neprolaznost.' Ovo jasno daje do znanja da su ideje o besmrtnosti i uskrsnuću drevnih Egipćana utjelovljene u jednom bogu, bogu Ozirisu.

Oziris i Izida

Izida i Oziris beskrajno su ljubili jedno drugoga, baš poput njihovih roditelja Nut i Geba. Neftida je mrzila Seta i ona je ljubila potajno Ozirisa. Set, veličanstven ratnik s pramaca 'barke od milijun godina', svake bi noći odlučno i hrabro napao neprijatelja Raovog, moćnog Apepa (Apofisa) i do jutra bi ga pobijedio. Svi su slavili moćnog noćnog ratnika Seta, ali ga Neftida nije voljela već je potajno ljubila Ozirisa. Set je postajao sve ljubomorniji na brata svoga Ozirisa, pa kad otac njihov, moćni Geb, vlast svoju preda Ozirisu sinu svom starijem, Set je bio shrvan i povrijeđen do bola. Dok je pravedni Oziris, a nakon što je postao kralj Egipta, vladao mudro s Izidom, ženom svojom, te se svojski trudio da ljude pouči zakonima, uzgoju biljaka i životinja, te štovanja bogova, Set brat njegov u potaji pripremao je ubojstvo Ozirisovo. Set u potaji izmjeri tijelo Ozirisovo i dade načiniti prekrasni pogrebni sarkofag. Priredi Set tako gozbu bogatu i pozove na nju sve bogove i božice. Pohvali se Set predivnim sarkofagom i obeća da će ga pokloniti onome kojemu će najbolje pristajati. Redom su bogovi lijegali u sarkofag, ali nikome on nije odgovarao. Na kraju red je došao na Ozirisa pravednog. On legne u sarkofag i sarkofag mu točno bi po mjeri. No, ratnici strašni Setovi brzo zabiju čavlima sarkofag i bace ga u Nil. Kad je Izdida saznala što se dogodilo njezinom voljenom suprugu, ona odreže prelijepe duge kose svoje i odjene ruho žalobno, pa krene tražiti sarkofag Nilom. Nitko Izidi nije znao reći gdje je sarkofag s mrtvim tijelom Ozirisovim, sve dok ona nije naišla na skupinu djece koja su se igrala pored rijeke. Djeca Izidu upute na mjesto na kojem je bio sarkofag. Izida prenese sarkofag s mrtvim Ozirisovim tijelom, a pomogne joj sestra njezina Neftida. Neftida pozove sina svojega Anubisa i zatraži od njega da balzamira tijelo Ozirisovo. Prije nego je Anubis započeo obred balzamiranja, Izida gospodarica magije pretvori se u kopca ptičara i udahne na trenutak život Ozirisu, upravo toliko koliko je bilo potrebito da s njim začne dijete, sina osvetnika njihovog, malenog Horusa.

Bogovi i ljudi
Bogovi su prva stvorenja demijurga, koji je u stvari tek jedan od njih. Oni su stvoreni po slici čoveka, svakako jači i moćniji ali ipak nemoćni da se bore protiv starenja, te ponekad i umiru ako svoju životnnu tečnost SA ne obnove kod drugog boga koji je bolje snadbeven od njih.
Egipatska mitologija razvila je dosta složenu teoriju o sastavu bića, ljudi i bogova. SA pripada samo bogovima i daje im neku vrstu besmrtnosti. Ali drugi elementi ulaze u koncepciju i jednih i drugih, kao što Grci u čovjeku razlikuju dušu i telo. Riječ je o 3 elementa
AH je božanska snaga, Raov duh, svetlosna iskra.U početku AH su posedovali samo bogovi i faraoni, a kasnije i obični smrtnici.
KA nastao iz tvorčevog duha, predstavlja dvojnik osobe, njegovu svest, ličnost, temperament. KA je prikazan u vidu dve ruke podignute ka nebu koje prave kvadrat čija je gornja strana otvorena. KA prilikom smrti ne nestaje. "Preći na svoj KA" - znači umreti. Riječ je o postojanom elementu. Izgleda da KA tokom života ima svojevrsno nezavisno postojanje. Međutim on se održava uvek u nekom zemaljskom podupiraču, statui, slici, lešu koji je mumifikovanjem načinjen netruležnim. Darovi se prinose pokojnikovom KA, a sveštenici tog rituala zovu se slugama KA. KA pripada i bogovima i ljudima, ali ih bogovi imaju više od jednog. Ra ima 14.
BA je duhovni princip, energija premeštanja. To je nevidljiva sila. Može da živi nezavisno od tijela, kao i da putuje u druge svjetove. On pokojnicima omogućava prelaz u zagrobni svjet. Njegova materilizacija je soko sa ljudskom glavom.
U tvorčevo vrijeme nije postojalo ni zlo ni nered međutim kada je Ra ostario to su drugi bogovi htjeli da iskoriste. I sami ljudi se pobuniše, izgubivši vezu sa božanstvom. Tada je Ra pobesnio i htjede da uništi čovječanstvo. Mit o nebeskoj kravi pripoveda o velikim sukobima. Umoran odsvih Ra se povukao iz sveta. Od tada ljudi su odvojeni od bogova kao što je nebo odvojeno od zemlje.

Hermopolitanska ogdoada
Riječ ogdoada znači 8 (osmorku), osam bogova ili osam prvobitnih moći, osam elemenata koji čine haos i koji postoje pre stvarannja sveta. Nun i Naunet su prvobitna voda, Het i Hehet su prvobitni beskraj, Kek i Keket su tama, Amon i Amaunet su sve što je skriveno (ništavilo, praznina ili prostorna neodređenost). To su parovi mužjaka i ženki zamišljenih kao zmije i žabe.
Iz ovih elemenata izranja prvi brjeg, a sunce se na njemu rađa iz lotosa ili iz kosmičkog jajeta kojeg su svi skupa sačinili. Zato se Hermopolis naziva i Hemenu (grad Osmorke). Od postojanja su ovi prvobitni bogovi prepustili vlast mlađim bogovima proteklim iz njih, i odmaraju se u podzemnom svetu ispod brjega u Džemi ili pod brjegom Esne gjde pored njih počivaju personifikovane Sedam tvoriteljskih riječi.
Heliopoljska eneada
Po tom shvatanju bogova ima 9 koji su odgovorni za stvaranje sveta i sklop Univerzuma. Atum-Ra izranjajući sopstvenom voljom iz Nuna, prvobitnog tečnog haosa odlučuje da će postati raznovrsna bića. On stvara razliku između mužjaka i ženke. Ispljuvkom ili masturbacijom potom rađa Šu (vazduh) i Tefnut (vlažnost atmosfere) koji požele da istraže Nun, pa se izgube. Atum-Ra ih pronalazi. Ljudi su rođeni iz suza radosnica koje je Ra prolio pronašavši svoju djecu. Iz seksualnog spoja Šua i Tefnut rađaju se Geb (bog Zemlje) i Nut (boginja Neba). Oni se vole i drže toliko bližu jedan drugoga. Šu se provlači između njih i razdvaja ih. Brda i planine održavaju Gebove napore da se približi svojoj ženi Nut. Geb i Nut su izrodili Ozirisa (prvog kralja na Zemlji), negovu ženu Izidu, brata Seta (simbolizuje sve neprijateljske sile), Neftidu Setovu

Sehmet

Ime joj znači moćnica. Obitava u Memfisu. Ona je Ptahova žena, Nefertumova majka. Njen brak sa bogom stvoriteljem (Ptah) ne čini je njemu sličnom, već se njena moć priznaje i od nje se strepi. Sehmet je strašna i krvoločna boginja, koja širi počasti i glasnica je smrti. Sva zla dolaze od nje. Ona uliva veliki strah. Ali njena srdžba se može usmjeriti protiv neprijatelja. Tako se ona koristi protiv zmije Apopisa koja se protivi hodu sunca, protiv onih koji se bore sa Ozirisom i Horusom, pa i protiv bolesti u ljudskom tijelu. Onaj ko ubija zna i da leči pa je zato vršen obred u čast Sehmet da bi se prizvala u pomoć i podarila isceljenje. Ona je takođe zaštitnica kralja i njegovim podanika.
Prema mitu Ra je Sehmeti dao zadatak da kazni pobunjene ljude međutim na kraju je morao da napije Sehmet kako bi zaustavio pokolj. Sehmet je umirio tako naredivši da se spravi onoliko krčaga napitka koliko ima svetenica Sunca.

Apis sveti bik

Bika Apisa rodila je krava koju je u vidu nebeske munje oplodio Ptah. Krava koja je majka bika se tokom cijelog njenog života štuje da ne rađa više, a sahranjuje u Izeumu u Sakari. Bik se bira po strogo određenim pravilima kojih ima ukupno 29.(snaga, izgled, a najvažnije je izgled i broj fleka na tijelu). Treba da bude crn sa bijelom flekom na čelu, bijelim polumjesecom na vratu i bokovima, te slikom skarabeja na jeziku. Ovaj bik predstavlja reinkarnaciju boga. U toku svetkovina svečano se uvodi u SEKOS, hram živog Apisa.(tor u kome poput vladara negovan i hranjen i okružen svitom). Apis je simbol plodnosti, seksualne moći i fizičke snage. Svaki od njegovih pokreta smatran je porukom iz onostranog svjeta. Apis je najčešće puštan da umre od starosti. Ali ako bi poživeo odveć dugu starost dešavalo se da ga ubiju. Odmah po smrti organizuje se povorka koja prenosi tijelo životinje u UABET (odaju u kojoj je vršen ritual balsamovanja) Vernici su u žalosti i počinje post. Potpuni post tokom 4 dana. Posmrtno bdenje odvija se tokom prve večeri. Kada je tijelo mumificirano, nova povorka odnosi ga do šatora pročišćenja. Na tome mjestu vjernici prinose žrtvene darove. Odmah po svojo smrti Apis se ponovo rađa u novom obličju te sveštenstvo pretražuje zemlju kako bi pronašao tele odgovarajućeg oblika. Serapeum je podzemna grobnica duboka 12m gdje se sa svake strane nalaze grobovi Apisa. Prilozi u ovim grobovima ne razlikuju se od onih koji prate mumije ljudi.

Hathor, boginja Neba

Kao žena sa suncem na glavi, između dva kravlja roga. Hathor je oličenje majke. Predstavlja čulni zanos, ljubav, plodnost. U doba Raove vladavine Hathor je živela u Nubiji. Hathor je bila krvoločna lavica. Ponekad su je zvali Nejt (zastrašujuća) jer je nosila strjele i štit. Ra šalje Šua i Tota da je potraže i dovedu u Egipat zemlju vina i veselja, gdje će se od boginje divlje prirode preobraziti u boginju ljupkosti i osmjeha. Predstavljena je kao krava ili pak kao žena s rogovima i kravljim ušima i dugačkim pletenicama koje uokviruju lice. Tekstovi je opisuju kao ženu koja je stvorila Sunce. Kao boginja živih Hathor ih hrani svojim mlijekom. Ona nadgleda kupanje i ulepšavanje žena. Naširoko je poštovana kao boginja veselja i ljubavi. Njen hram je boravište opijenosti i mesto prijatnog života. Njen atribut je sistrum, muzički instrument koji odagnava zle duhove. Hathor bdi nad živima ali i nad mrtvima. Pod imenom Kraljica Zapada ona čuva tebansku nekropolu. Polovinom tjela izlazi iz planine, granice obitavališta živih, i dočekuje pokojnike na ulasku u zagrobni svjet. Hathor se katkad skriva u krošnji drveća, na granici pustinje, nudeći mrtvima za dobrodošlicu hleb i vodu. Nosi dugačke merdevine pomoću kojih se pravednici penju na nebo.

Mit o Raovom oku

Raovo oko se identifikuje sa Hathor. Pošto je Ra ostario ljudi su počeli da kuju zavere protiv njega. Ra bjesan šalje božansko oko, zastašujuću silu sunčevog plamena da uništi ljudski rod. Oko prima oblik Hathor koja u vidu lavice Sehmet napada ljude i ubija ih. Kada je Ra odlučio da je pokolj dovoljno dugo trajao, natapa polja hiljadama krčaga mješavine piva i soka od šipka. Krvoločna Sehmet sve ovo piće guta misleći da je krv. Pijana nije u stanju da se bori te iznova poprima izgled lepe Hathor. Za svetkovinu Hathor su svake godine u sećanje na ovo točeni krčazi piva i soka od šipka.

Maat, ravnoteža

Maat je ćerka boga sunca Ra i supruga božanskog sudije Tota. Bogovi je vole, jer je ona osnov njihovog postojanja i njihovih funkcija. Prikazana je kao žena koja stoji ili sjedi na petama, a na glavi nosi nojevo pero. Prisutna je od samog postanka vasione, brinući o ravnoteži svega postojećeg, o harmoničnom odnosu bića, njihovom neophodnom skladu. Ona održava nebeski i zemaljski poredak. Odgovorna je za godišnja doba, dan i noć, kretanje nebeskih tjela, kao i za kišu. Maat je poredak. Određuje tok pojedinačnih života, rukovodi društvenim odnosima i daje pravosnažnost delima vladalaca. Prisutna je svuda izvršava ono što je predodređeno. Ona je oličenje filozofije egipatskog društva. Maat je žrtveni dar koji kraljevi prinose bogovima u vidu statuete koja se postavlja na dlan ruke. Ona je prvorazredni dar jer u sebi sadrži sve druge darove. Ona je pravda, istina, redosled religijskih rituala, etika društvenog života. Sudije na grudima nose njen lik. Ona je tačna mjera kojom se sudi srcu pokojnika.

Tot, pisar

Kao sekretar bogova, Tot čuva djelotvornu riječ i vlada njome. Čuva pismenost i zato je temelj svjeta i drži njegovu sudbinu u svojim rukama. Tot je bog sa glavom ibisa. Iskusan je u računanju, on je Mjesec čija složena nebeska putanja zavisi od uzvišene nauke o brojevima. Tot djeli vrjeme, uspostavlja kalendar, rukovodi pisanjem istorije. On daje pravosnažnost odlukama, potvrđuje ime faraona ispisujući ga na drvetu istorije u hram Heliopolisu, proučava mjesta određena za hramove i brine da budu izgrađeni kako pravila nalažu, ana dan mjerenja duša proverava tačnost vage. Tot je sudija. On je vrhovni pisar i zastitnik pisara među ljudima. Daruje mu se pisarski pribor, a njegov grad Hermopolis ima najljepšu biblioteku u carstvu. Sastavlja zakone, račune, istorijske zapise i knjigu života. Gospodar je jezika i govora. Tot je i demijurg jer on poznaje hijeroglife. Zovu ga Jezikom Ptaha, jezikom onoga koji vasionu dovodi u stanje postojanja, ili Raovim Srcem, srcem tvoriteljske misli. Tot je takođe bio i čarobnjak. On pozanje magične formule za isceljenje i pruža pomoć Izidi u oživljavanju Ozirisa, leči Horusa kojeg je kao djete ujeo skorpion, oživljava oko koje je Set iščupao Horusu. Upućuju mu se molitve za bolesne.

Izida, Ozirisova čarobnica

Kao velika čarobnica, Izida svoje magijske moći ukradene na prevaru od boga Ra stavlja u službu života, života svih ljudi, a posebno Ozirisa koga je na prevaru ubio njegov brat Set. Izida na glavi nosi sunčev disk i kravlje rogove. Ona je majka, zaštitnica ljubavi i gospodarica sudbine. Uči žene kako da melju žito i predu lan. Vlada Egiptom sa svojim mužem Ozirisom i zamenjuje ga kad on ide u pohode. Njen ime znači presto. Svoje moći stekla je pomoću lukavstva. Stvorivši najpre zmiju stavlja je Rau na put i zmija ujeda boga Sunca. Tada ona Rau nudi pomoć pod uslovom da joj izgovori svoje tajno ime znajući da će tako prisvojiti deo moći. Ra će biti primoran da joj kaže i tako Izida poseduje deo njegovih moći.
Izidino traga za tjelom svoga muža koje je Set zatvorio u kovčeg. Pronalazi ga u Biblosu i skriva. Ali Set uspe da se dočepa tela i da ga raskomada na 14 djelova. Izida će sakupiti 13 djelova i biće oplođena. Djete koje rodi je Horus (kralj neba). Kao čarobnica izlečiće svog sina kog je ujela zmija i stoga je prizivaju kod lečenja od ujeda zmija i paukova. Izida predstavlja plodnu zemlju Egipta. Njeni atributi su magični čvor Tot i sistrum(koji je takođe obeležje bogine Hathor). Izidi su naklonjeni bili i rimski kraljevi posebno Kaligula koji je sazidao hram u njenu čast.

Horus, kralj neba

Primoran na tešku borbu protiv svoga strica Seta kako bi povratio očevo nasleđe, Horus postaje branilac svjetlosti protiv sila tame, a konačno i gospodar cijelog Egipta. Horus je najpre smatran sinom boga Ra. On je suprug boginje Hathor i predak faraona. Horus ima dva lica. Čas je veliki Haroeris, a čas mladi Harpokrat(dječak koji sisa prst). Kao bog sa glavom sokola vlada nad vazdušnim prostorima. Njegova dva oka su Sunce i Mjesec. Riječ Hor znači soko. Egipćani su nebo vezivali za sokola koga vide kako lebdi visoko nad njihovim glavama. Horus nadgleda primjenu zakona. On je pastir naroda(tako je prikazan u Knjizi kapija). Kasnije Horus postaje sin Izide i Ozirisa. Horus odlučuje da povrati očevo nasleđe i progoni očevu ubicu (Seta). Legenda pripovjeda o djetinjstvu u močvarama Delte, gdje se skrivao kako bi izbjegao susret sa neprijateljem, a potom i o otvorenom sukobu kada je Horus porastao. Borba je teška i u njoj Horus gubi jedno oko(Mjesec), koje će mu Tot povratiti. Horus uspjeva da odsječe genitalije svoga neprijatelja. Kako bi se okončao rat kome kraja nije bilo bogovi pozivaju Seta i Horusa. Set ostaje gospodar gornjeg Egipta, a Horusu se priznaje vlast nad Deltom. Ubrzo Horus postaje univerzalni kralj Egipta, a Set ostaje samo bog varvara. Horus od tada prestavlja svjetlost.

Bastet, boginja mačka

Kao boginja muzike, veselja, gospodarica ognjišta i zaštitnica rađanja. Bastet predstavlja ženskost. Poseduje blagost, spokoj ali i potencijalnu borbenost. Katkad se u njoj naspram neprijatelja probudi lavica. Smatrana je okom ili ćerkom boga Sunca i deo je sunčevog zračenja. Njena je misija dvostruka. Dužnost joj je da ostane pored njega kako bi ga hranila, ali da i širi svoja dobročinstva do najudaljenih djelova svjeta. Njena ličnost je takođe dvojaka. Istovremeno je i opasna i dobronamjerna. Bastet ima tjelo žene sa glavom, najpre lavice koja u ruci drži ank a u drugoj žezlo. Kasnije ona postaje žena sa glavom mačke koja drži sistrum i korpicu. Bastet je zaštitnica ognjišta, majčinstva, plodnosti i ženskih vrlina.

Mačke je omiljena životinja Egipćana, koji se dive njenoj vještini u lovu. Smatrana je svetom životinjom. Vjeruje se da ima sposobnost da razgovara sa bogovima i da izgovara njihovo tajno ime. Mnogi misle da im je predak mačka. Žene se šminkaju tako da dobiju izgled mačke, izvlačeći crnim krejonom liniju u produžetku oka. Djeca se posvećuju boginji Bastet tako što im sveštenik napravi mali rez na ruci u koji se kane nekoliko kapi mačije krvi. Sveštenstvo je u blizini boginjinog hrama ustanovilo gajenje mačaka. Kada mačke napune 10 mjeseci, ubijaju ih i od njih prave mumije koje potom prodaju hodočasnicima. Na nekropolj u Bubastisu pronađeno je na hiljade mačijih mumija.