Sirene........

Da li su postojale,priče,verovanja,komentari,slike i sve ostalo

Izmedju istine i maste
Tajna morskih sirena
U nevjerovatnoj galeriji mitoloških bica antike, koja su minulih stoljeca rasplamsavala maštu avanturista, istrazivaca i znanstvenika, svoje su mjesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.



Prica o sirenama više je nego zanimljiva i zapocet cemo je jednim nesumnjivo senzaconalnim otkricem, koje je medu znanstvenicima Amerike dugo vremena cuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkricem, prošle su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo rijetki pojedinci upuceni u najvaznije tajne što se u Sjedinjenim Drzavama smatraju - vrijednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrica, americki znanstvenik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlucio je da progovori.
- Na jednoj pješcanoj plazi na Floridi otrkiveno je mrtvo tijelo neobicnog morskog bica - pola riba, pola covjek! Kreatura koju bismo mogli nazvati "covjekolika riba" ili "riboliki covjek", upucuje nas u drevne pomorske legende po kojima je covjek izašao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspješne fotomontaze, ali strucnjaci koji su je analizirali, zacudo, nisu uspjeli ni potvrditi, a ni demantirati njenu autenticnost.
- Sada kada smo došli do ovog otkrica - rekao je dr. Carr - sasvim je realno povjerovati i u price o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pjesmom i neodoljivim izgledom privlacile paznju drevnih pomoraca.

Brojna svjedocanstva
Vjerovanje u morske sirene i nepoznata morska bica nadnaravnih moci, postoje u mnogim kulturama svijeta.Još su stari Sumeri, a kasnije i njihovi nasljednici Babilonci, obozavali morsko bozanstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na jednoj kamenoj fresci sacuvanoj do današnjih dana, prikazano u oblicju - pola covjek, pola riba. Oni su doboko vjerovali da je Ea poducio covjeka umjetnosti i znanosti i stoga su mu svakog ljeta prinosili darove.


Grcki pisac Lukijan iz Samosate u djelu "O boginji Siriji", tvrdi da je u Fenikiji vidio crtez semitske boginje Mjeseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa zena! I Biblija pominje riborepo bozanstvo u koje su vjerovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bilješku:
"U mogucnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvjedocili da su uz obalu Španjolskog oceana vidjeli tritona, što svakim dijelom tijela i u svakom pogledu savršeno podsjeca na covjeka..."
Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tijela, s glavom lijepe zene i ljudima donosi srecu. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bozanstvo Vatea, s izgledom - pola covjek, pola dupin, a predanja americkih Indijanaca govore o postojanju dvije vrste cudovišta: jedno su nazivali Nagas i imalo je tijelo kao zmija, a glavu kao covjek, a drugo Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!
U krajevima koje zapljuskuje Juzno kinesko more i dan-danas se vjeruje u postojanje morskog cudovišta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobican: ima obrijanu glavu, snaznu muskulaturu i riblji rep. Za vrijeme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mracne morske dubine gdje ih prozdire!

Odisej i sirene
Ipak, prvi knjizevni opis morskih sirena nalazimo u grckoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisjetimo se: kada je prolazio pored Otoka sirena, Odisej je svojim mornarima zapušio uši voskom kako ne bi culi njihov bozanski glas, koji neodoljivo privlaci, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga cvrsto vezu za katarku kako ni sam ne bi nacinio glupost i brod usmjerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.


Kada se lada našla nadomak legendarnog Otoka sirena, zacula se zvonka i umilna pjesma:

"...Dodi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
Zaustavi ladu i stani, da poslušaš pjesmu našu.
U crnoj ladi pokraj nas nije prošao nitko,
a da poslušao ne bi milozvucno pjevanje naše..."
(Odiseja, XII pjevanje)

Ne obaziruci se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio ocaran zanosnom pjesmom i iskreno zazelio zauvijek slušati carobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga privezu s još više konopaca i zaveslaju udvostrucenom snagom. Tako je Odisej nakaznjeno slušao magicnu pjesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesrecu i kob.

Istina o morskim sirenama (2)
Otkrice u Crvenom moru
U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su morskog covjeka, koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare...



U svom fascinantnom epu “Ilijada i Odiseja”, Homer nigdje detaljno ne govori o tome kako su izgledale sirene, ali iz grcke mitologije saznajemo da su ove morske zavodnice bile kceri boga morskih cudovista Forkija i da su se, pod tim nazivom, najcesce podrazumjevale dvije vrste mitoloskih morskih stvorenja, koja su imala razlicit fizicki izgled. Jedna su bila - pola zene, pola ptice, a druga - pola zene, pola ribe.
Ova druga stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!

Za sve kriva evolucija
O sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Glasoviti je rimski pisac Ovidije (Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su sirene rodene na plamtecim trojanskim galijama, gdje su se - kako je pisao - "brodske grede pretvarale u zelene kceri mora".
Sirene se pojavljuju i u spanjolskim, portugalskim, nizozemskim, skandinavskim, britanskim, njemackim i africkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predanjima sirene zive na suhu tlu, pod morem, i imaju skrge, koje im omogucuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bica, istodobno, i muskog i zenskog spola. Dok su zene vitke, carobne ljepote i dok im nitko ne moze odoljeti, muskarci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oci, zelene zube i zelenu kosu.
Iako je morska kreatura, koju pominje americki znanstvenik dr. Richard Carr, anatomski drugacija od legendarnih morskih ljepotica (gornji je dio tijela slican ribi, a donji ljudskim nogama!), dr. Carr to ne smatra znanstveno neobjasnjivim:
- U vodama se oko Floride - izjavio je novinarima - iz jos neobjasnjivih razloga, evolucija odvijala na nesto drugaciji nacin. Prvo su se zadnja peraja pretvorila u udove i dobila izgled ljudskih nogu. Za mene je to i prirodno. Da bi postao vodozemac, a onda i bice koje je moglo ovladati kopnom, covjek je neminovno morao da prode upravo takovu evoluciju!...
No, to nista ne znaci, smatra americki biolog. U drugim krajevima nase planete, evolucija je mogla da bude i nesto drugacija. Konacno, to potvrduju i mnogobrojna svjedocanstva i uzbudljivi iskazi pomoraca o susretima s morskim sirenama.
Prisjetimo se...

Svjedocanstvo Henrya Hudsona
Godine 1608. glasoviti engleski moreplovac i istrazivac Henry Hudson (1550 -1611), po kome danas nosi ime jedna rijeka i jedno more u Sjevernoj Americi, dakle, covjek kome se moze vjerovati, zabiljezio je u svoj brodski dnevnik sljedeci dogadaj:
"Ovog je jutra jedan od nasih saputnika, opazio nimfu. Na njegov poziv, dosao je jos jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda, promatrajuci odozdo ljude. More se uznemirilo i okrenulo njeno tijelo: od pupka nagore, njena su leda i grudi bili kao u zene; koza joj je bila bijela; duga joj je kosa crne boje visila pozadi; nadolje iduci vidjeli su njen rep, nalik na rep delfina i prosaran tockicama. Imena onih sto su je vidjeli: Thomas Hiles i Robert Reiner."
Nista manje upecatljiv opis susreta s tajanstvenim "morskim zavodnicama", dala su dvojica francuska mornara i cetiri crnca, koji su 23. svibnja 1671. godine plovili mirnim vodama otoka Martinique. Na njihovo veliko zaprepastenje, iz vode je iznenada izronilo bice s licem i poprsjem mlade zene i vitkim, izduzenim donjim tijelom koje se zavrsavalo skladnim - ribljim repom!
Nekoliko godina kasnije, mornari s britanskog broda "Kent" ugledali su u vodama Grenlanda cudno morsko stvorenje, koje je od glave do pojasa licilo na covjeka, dok je drugi dio tijela bio posut srebrnkastim krljustima.
Pocetkom su 19. stoljeca ribari s Hebridskog arhipelaga, u Atlantskom oceanu, koji broji vise od 500 (ne)nastanjenih otoka, vidjeli mladu nimfu sto se veselo igrala u moru. Cak je nekoliko ljudi pokusavalo doplivati do nje s namjerom da je uhvate, ali ih je ona bez ikakve panike vjesto izbjegavala. Na kraju, jedan ju je ljutiti ribar udario kamenom i ona je nestala u moru. Nekoliko dana kasnije, more je na obalu izbacilo mrtvo tijelo mlade nimfe, koja je po nalogu sefa policije D. Shawa propisno sahranjena u drvenom lijesu na lokalnom groblju. No, prije toga njeno je mrtvo tijelo detaljno pregledano i o tome je sacinjeno sluzbeno izvjesce:
"...Gornji je dio tijela morskog stvorenja velik kao u dobro uhranjenog djeteta starog tri ili cetiri godine, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je duga, tamna i sjajna, dok je koza bijela, meka i njezna. Donji je dio tijela kao u lososa, ali bez krljusti..."

sta je otkrio Albert Bacad?
U kolovozu 1920. godine, mornari s broda "Mary Gars", nedaleko od obala Nove Zemlje, vidjeli su "morskog covjeka", koji je kruzio oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepascene mornare kao da je zelio nesto da im priopci. Neki su od njih, kasnije, pricali da je to, zapravo, bila zena neobicno lijepog i privlacnog gornjeg dijela tijela.
Krajem je 1731. godine, u vodama Nice, francuskog mondenskog odmaralista, uhvacen golemi morski pas u cijoj je utrobi, kazu, nadena ruka, koja je umnogome podsjecala na covjeciju, ali je izmedu prstiju imala razapetu kozicu. Svi su bili ubijedeni da je to bila ruka morske sirene koju je, negdje u moru, napala i rastrgala morska neman.
Ipak, minulih stoljeca, najveci je broj dramaticnih prica o morskim sirenama, dolazilo iz podrucja oko Crvenog mora. Ozbiljni moreplovci, istrazivaci i znanstvenici nisu mnogo vjerovali u neobicnu legendu o zeni-ribi, ali su mnoge od njih zainteresirale sve Cesce i ubjedljivije price o djevolikim morskim stvorenjima.
Francuski novinar i istrazivac Albert Bacad, jednoga je dana, bio u ribarenju s profesionalnim ribarima saribom, Mohammedom i sadlijem, Jemencima izuzetnog ribarskog iskustva i umijeca. Bili su u blizini crvenomorskog otoka Om Gamma kada je Mohammed uzviknuo:
- Pogledajte! zena u vodi drzi bebu u narucju!
Svi su pogledali prema mirnoj laguni, dok im se na licima ocrtavalo zaprepastenje: ni stotinjak metara od njihovog camca morska je sirenila, doisata, mirno dojila "mladunce"! Kada su okrenuli camac i zaplovili u njenom pravcu, sirena je zaronila i vise je nisu vidjeli.


Albert nikada nije bio sklon haluciniranju i ovaj fascinantni prizor vise ga je zaplasio nego iznenadio. Nekoliko dana kasnije, posto je prikupio obimnu dokumentaciju, otisao je do uglednog profesora hidrobiologije, dr. Henria Gohara i sve mu ispricao.

Usamljena nimfa
Je li "lamanten" morska sirena?
Saslusavsi pricu gotovo ravnodusno, stari je znanstvenik mirno odgovorio francuskom novinaru da se i sam vec poduze vremena bavi proucavanjem misterije morskih sirena i da mu nije tesko objasniti sto je Bacad vidio u Crvenom moru. Poveo je novinara u svoj radni kabinet i pokazao mu skelet koji je neobicno podsjecao na ljudski kostur, ali se zavrsavao - ribljim repom.
Bio je to kostur vrlo rijetke morske ribe "lamanten", koja je u Mediteranskom moru prvi put registrirana 1833. godine, a otkrio ju je njemacki zoolog Edward Riefell. Poslije ovog otkrica, "lamantena" vise niko nije vidio punih stotinu godina. Tek 1942. godine zoolozi iz pomorske postaje u Ugradi nasli su u pijesku crvenomorske obale kostur morskog sisavca s razbijenom lobanjom, koji je neobicno podsjecao na kostur morske sirene. Poslije toga sva traganja su bila uzaludna, sve dok francuski novinar nije vidio sirenu u laguni crvenomorskog otoka Om Gamma.
U meduvremenu, oceanografi, novinari i istrazivaci biljezili su izvjesca o susretima s tim tajanstvenim morskim bicima u vodama Atlantskog, Indijskog i Tihog oceana...
Tako je 1947. godine neki ribar s hebridskog otoka Mack pod zakletvom dao policiji iskaz da je, u noci punog mjeseca, opazio nimfu kako usamljeno sjedi na nekoj morskoj stijeni. Kada je otkrila njegovo prisustvo, jednostavno je kliznula u more. Slicnu je pricu 1978. godine novinarima ispricao i jedan filipinski ribar, a nekoliko mjeseci ranije, 20. prosinca 1977. juznoafricki list "Pretoria News" objavio je vijest da je u jednom kanalu u luci Limbala otkriveno neobicno morsko stvorenje, koje od struka nagore izgleda kao "europska zena, dok je ostali dio njena tijela oblikovan kao kod ribe i prekriven krljustima"!

Istina o morskim sirenama (3)
Enigma koja nije objasnjena
U ozujku 1962. godine, na morskoj obali Tasmanije, australijski su ribari pronasli neobican organizam, kojeg cak ni australijski ucenjaci i najpoznatiji oceanografi nisu uspjeli do kraja identificirati.


Tijelo misterioznog "stvorenja" bilo je cudnog oblika: dugacko sedam a siroko sest metara, prekriveno nekom vrstom krzna, bez ociju, bez usta i kostura, otporno na vatru i kemijske supstance. Njegovo je "meso", ukoliko bi se uopce moglo tako nazvati, podsjecalo na gumu, a bilo je bijelo poput bjelokosti! Ono sto je od svega bilo najzanimljivije, za "organizam" se nije moglo ustanoviti ni da li pripada biljnom ili zivotinjskom svijetu tasmanijskog podmorja!
Jedan je americki prirodnjak, zoolog Bruce Mollison, dosao do neobicnog zakljucka: organizam nije od gume i njegov sastav ne odgovara bilo kojoj standardnoj klasifikaciji!
O cemu se onda radilo?
Na ovo pitanje znanost nikada nije nasla prihvatljiv odgovor. Pa, ipak...
Prema dobro obradenoj dokumentaciji dr. Henrija Gohara, koju znanost nikada nije do kraja prihvatila, "lamanten" je morsko stvorenje dugo oko tri metra i za zivota rada samo jedno mladunCe, dugo oko jedan metar. zenka ima veoma izrazene dojke i svoje mladunce hrani na taj nacin sto se uspravi iznad vode i pomocu peraja drzi ga na grudima, bas kao sto to cine zene. Slicnost je s ljudskim bicima neki put toliko velika da nije nikakvo cudo sto moreplovci i ribari, zanijeti egzoticnim predjelima i omamljujucim koloritom juznih mora, u njoj najcesce vide prelijepu ribu-djevojku iz prastarih pomorskih legendi.

U nekoliko redaka
Sirene
...


Kolumbo i sirene
Za vrijeme svog putovanja Karipskim morem, Kolumbo je takoder imao priliku vidjeti sirene. Evo sto je o tome zapisao:
"Tri su sirene uzdigle svoja tijela iznad povrsine oceana i, mada nisu bile tako lijepe kao sto ih slikari prikazuju na svojim platnima, njihova okrugla lica imala su upadljivo ljudski izgled!"


Pismo ocevica
"Prije otprilike 12 godina, dok sam bio zupni ucitelj u skotskoj, setao sam plazom Sanedside , kad mi je pozornost privukla pojava figure sto je neodoljivo podsjecala na zenu. Sjedila je na jednoj stijeni u moru i cinilo se da rascesljava dugu svjetlosmedu kosu, koja joj je padala preko ramena... Celo joj je bilo ovalno, lice punacko, obrazi rumeni, oci plave, usta i usne prirodnog oblika, bas kao u zene... Grudi i stomak, ruke i prsti bili su veliki kao kod odrasle jedinke ljudske vrste... Ostala je na stijeni tri-cetiri minute i sve vrijeme je cesljala dugu, gustu kosu, koja joj je davala ponosit izgled..."
(Pismo Villiama Mamroua, objavljeno 8.9.1809. u londonskom "Timesu")


Sirena u cirkusu
Glasoviti vlasnik cirkusa Fineass Barnum (1810 - 1891) godinama je pod satorom "najvece cirkuske predstave na svijetu" publici prikazivao zivu nimfu. Bila je to jedna strasna sasusena morska spodoba, koja nije licila niti ...